hajde da se volimo (:

volim osmijeh tvoj.


12.05.2017.

....

Ima li kraja tuđim grešakama? Do kad cemo gubiti mlade zivote tuđom nemarom i krivicom? Još jedan mladi život je ugašen. Naša Mija je otišla. Anđele nisi ti kriva što si htjela da imaš maleni plod vaše ljubavi. Krivi su oni koji su ti oduzeli svaki nacin i nadu za to. Iako se nismo nikad upoznale, kad sam vidjela vijest da te više nema sa nama jednostavno svijet mi je stao. Suze su počele. Nema više one ljubavi dvoje mladih, nema više one prelijepe cure sa plavim okicama i ogromnom ljubavi. Draga Mija nek ti je rahmet duši i uvijek ćemo te se sjećati. Dok je nas ti ćeš živjeti.

20.09.2016.

trebaš mi kao nikad, kao nekad

Ova kiša te prosto natjera na razmišljanje i vrati te u stara vremena. Budi u nama neku nostalgiju. Sjetim se onih starih prijatelja koji su nekad bili tu, a sad ih prosto nema. Valjda je to tako moralo biti. Naiđu mnoga sjećanja, a najviše me zabole sjećanja njega. To je najgore nedostajanje ikad. Mislila sam da će brzo proći, ali ne.. ne prolazi. Onakvi kao što su oni duboko se urezaju pod kožu i ne miču. Koliko god ispadne govno od čovjeka to ne pomaže da se smanje ovi osjećaji koje gajim prema njemu. Žensko k'o žensko. Ideališe ga iako ne zaslužuje.Brani ga pred čitavim svijetom iako možda i ne zaslužuje. Đavo nek nosi ove uspomene. Ožive pred spavanje i ne daju ti mira. Soba je premala za sva sjećanja. Sve je ovo preteško za mene. Palim cigaretu i bacam pogled kroz prozor. Kiša neumorno pada. Primjetih momka i curu kako su se sklupčali jedno uz drugo. Uživaju u svakoj kapljici. Na trenutak se zamislih i prisjetih kako sam i ja tako uživala s njim, na istom mjestu. Na istom mejstu gdje je obećavao a nije ispunio obećanje. Na istom mjestu gdje sam dobijala najnježnije zagrljaje. Mjesto koje je odisalo srećom. A sad.. I sad odiše ali nekom tuđom srećom. Suze same navire. Ne mogu dalje. Ostat ću ga željna dok me god bude imalo.

19.09.2016.

MRZIM ONO AKO UMREŠ MLAD

Sat vremena kako ne mogu sebi da dođem. Ne mogu da vjerujem da je još jedan mladi život ugašen. Murćo kralju, institucijo ne mogu da vjerujem da te nema. Sinoć smo se zezali, smijali, plesali.. A večeras.. Večeras nisi sa nama.Suze se same kotrljaju niz moje obraze. Ne mogu ih zaustaviti. Svjesna sam da od večeras neću vidjeti momka od 2,5 metra kako stoji na ulazu od kafića. Neću moći više zezati drugaricu sa onim eno ti Murća tvog muža budućeg.Rekao si joj da će biti ili tvoja ili Božija. Ali ipak Bog je imao drugačije planove. Uzeo te sebi. Jer Bog uvijek bira najbolje, a ti i jesi bio jedan dobar momak, sa predivnom dušom. Murćo znaj da ćeš nam svima nedostajati. Da stojiš za šankom i da se prema tebi svi orijentišemo.Nedostajat će nam tvoj osmijeh i tvoje budalaštine. Murćo sad sam shvatila kako je život surov. Znaj Murćo dok je nas ti ćeš uvijek živjeti u našim sjećanjima. Falit ćeš nam Murćo svaki minut, svaki dan. Nek ti dragi Allah dž.š. podari lijep Džennet. Zaslužuješ to.

16.06.2016.

dođi i ostani.

Evo prolazi mjesec kako ga nema, kako nije "moj". Nikad mi i nije pripadao u potpunosti, ali i onoliko koliko je pripadao unio je radost u moj život. U njegovom zagrljaju sam se osjećala poput male djevojčice kojoj niko ne može ništa. Sva njegova obećanja, sve njegove riječi su pale preko noći. Ne mogu ga kriviti. Mogu reći da sam i ja dosta kriva po pitanju svega. Moja neodlučnost me koštala svega. Od nasmijane djevojčice do djevojke sa tugom u očima. Osmijeh je tu samo kad je on u blizini. Noćas me hvata nostalgija. Za nnjegovim osmijehom, njegovim zagraljem, poljupcia. Za njim. Za nečim što je moglo biti ali nije. Jebeš ga možda nas sudbina tek planira.

04.05.2016.

plavooki dječače

Sjećam se onog novembarskog dana kada je sve počelo. Za mene je bio obični poznanik. Nisam mu pridavala toliko pažnje jer su moje misli bile preokupirane drugim. Al' htjela to ili ne dočekala sam novu godinu sa njim. Malo pomalo uviđala sam kako se sve više trudi oko mene i da mu trebam dati šansu.Pošto sam ja otišla u drugi grad da studiram, počeli su se nadzirati problemi. NIsam ni slutila da će mi ovoliko biti teško što smo odvojeni. Prije par dana smo izašli. Osjećala sam neku nervozu i trepet. Neki me hladan znoj obuzimao. Idući prema njemu koljena su počela da klecaju, jednostavno da otkazuju. Osjetivši njegove ruke oko svoga struka osjetila sam neko olakšanje. Sigurnost, toplotu. Svoju sigurnu luku. Osmijeh na mom licu može izazvati sama njegova pojava. Poljupcima i zagrljajima izreći koliko je zapravo voljen. Volim njegovu facu kad se pravi ozbiljan a jedva se suzdržavamo da ne puknemo od smijeha.Njegov glas, moja najdraža melodija. Kad se on smije ja bih sve glasove svijeta pogasila. Nije ni svjestan koliko je voljen. Nije ni svjestan da sama njegova pojava otjera sve moje sive oblake i pretvori ih u ružičaste. Sve što želim da se desi, želim da se desi sa njim. A u ovom trenutku želim onaj njegov najjači zagrljaj i njegove poljupce koji dođu kao melem za moju dušu.

03.12.2015.

beauty

Hellou my dear people. Uhvatih malo predaha od učenja pa odlučih da poželim dobrodošlicu ovim predstojećim decembarskim danima. Pa najdraži mjeseče učini ove dane sretnim. U biti u svakom tvom danu ja uživam, svaki tvoj dan me ispunjava. Jes da si last ali si best.Označavaš kraj godine, pružaš nam priliku da oprostimo,zaboravimo.. Da pustimo iz naših života osobe koje su odavno odustale, otisle od nas. Da zadržiš drage osobe i da u novu godinu uđemo sa njima. Za 19 dana mi je rođendan. To će biti prvi rođendan koji cu biti odvojena od svojih najmilijih, od meni dragih osoba. Zašto Decembar izaziva sreću kod mene? Zato što je sve u prazničkom duhu, sve divno i pomalo nestvarno. Zato uživajte i činite stvari koje će učiniti nezaboravnim ovaj mjesec :)



07.09.2015.

nobody knows

Sve češće me proganjaju ovake besane noći. Ležim i prevrće se, a dobro znam da je beznadni svaki moj pokušaj sklapanja očiju. San ne dolazi. Milion malih lica prolijeću mi mislima. Oni iz prošlosti, onih koji su tu i dan danas i neki novi nepoznati. Predpsotavljam lica budućnosti. Prolazi milion misli, milion uspomena, sve što se zbilo i ne. Svako to nepoznato lice, nepoznata emocija predstavlja ideju koju nisam nikad ostvarila, to su milion obećanja koje sam prekršila, to su milion grešaka koje sam napravila, milion suza koje sam zadržala, milion riječi koje nisam izgovorila, milion ne zaliječenih ali predobro skrivenih rana. Sada znam da me neće ostaviti do zore i probijanja prvih snopova svjetlosti.

26.08.2015.

Kol'ko ruke tvoje sto me ne grle

28.06.2015.

jer svaki je dan tvoj imendan.

16.06.2015.

ljubav je samo pogled izgubljen u moru

Želim momka koji će biti moj najbolji prijatelj, moj oslonac u svemu. Želim momka pored kojeg ću se osjećati voljenom i zaštićenom, nježno i slabašno, baš kao što se žena treba osjećati. Želim da dijeli interesovanja i snove, da budemo zaljubljeni u iste stvari, a ako se i desi da ne volimo isto, da podržimo jedno drugo tako da razliku među nama budu zanemarene. Želim da izlazimo, da putujemo,želim da voli da vidi čitav svijet ali i da vidi svijetali i da voli vidjeti svijet sa mnom. Želim momka kojem neće biti mrsko doći u bilo koje doba dana ili noći samo zato što se meni grli. Želim momka koji neće odustati od nas kad naiđemo na prve prepreke nego će ostati uz mene ,zagrliti i reci " proći ćemo ovo zajedno, jaki smo mi". Želim da pričamo o svemu,iskreno,da razmišljamo i da rješavamo i nerjesivo zajedno. Želim da bude njezan i osjecajan, ali i da ima neku mačo dozu po potrebi. Želim da mu se sviđam uvijek. I ne dotjerana i ne nasminkana. Onako raščupana. I kakva god i kako god , zbog sve što jesam i nikad zbog onog što želi ili misli da bih mogla biti. Želim momka u čijim ću očima vidjeti sebe na način na koji se nikad nisam vidjela, želim da njegove oči budu moje ogledalo i da budem srcu najbliza tim dragim očima. Želim da me voli što sam njegova, i da ga volim zato sto je moj. Nekog ko nije bolesno ljubomoran, ni opsjednut kontrolom, ko će imati na umu da bi me jednom mogao izgubiti,ali da me neće svojim ponašanjem udaljiti i odgurnuti.Želim momka koj ice biti svjestan moje komplikovanosti , mojih strahova, koji će osjetiti da je zivot sa mnom pun kurznih tokova i raskrsnica ali će ipak biti voljan da se pridruzi i pomogne mi da izaberem najbolji put.. I da isti pređemo zajedno. Želim ljubav za koju je vrijedno boriti se , dati sve sto imas. Ne zelim savrsenu vezu, ne zelim vezu kao iz bajke, jer nas to nikud nece odvesti nista od toga sto bi trebali ne bismo naucili. Ali želim, zaista želim da svaki put kada nije u redu,kada je teško, kada bih mogla dici ruke od svega, da ostanem da se borim za tu ljubav. I želim nekoga ko će na kraju svakog puta, na svakoj rasksrnici neizvjesnosti sa koje bi mogao skrenuti i otici, ipak birati da ostane i stoji, bas tu pored mene, sa mnom. I zato nemoj mi reći da ne znam šta želim jer znam. Mozda previse trazim u upravo zbog toga se bojim da necu naci tog koji bi uradio sve za mene, za kojeg bih uradila sve za njega.


Stariji postovi

hajde da se volimo (:

"Hiljadu njih ne može ono šta on jedan može."

Kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi.
Nadam se da ćeš jednoga dana pronaći ove moje citate, moje riječi, i da ćeš ih pročitati. Nadam se i da ćeš se prepoznati u njima, i shvatiti sve ono što nikada nisam mogla da ti kažem. (:

I ostat ću te željna cijeloga života.
Nije savršen, ali je sve ono što želim.

<3.
“Tako je to,kad se zaljubiš, samo jedan pogled, jedna poruka ili jedan osmijeh ti uljepša dan. Samo to. Samo on..”

O daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi, to ne zna niko, samo ti..
Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj..On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19972

Powered by Blogger.ba